Malleus

Povodom dvobroja 3/4 

Dobro smo svjesni činjenice da ni Klepsidra neće propustiti postati i ostati građom o vremenu svoga nastanka. Godina je dana prošla od drugoga broja i potiho se nadamo da ovaj dvobroj nije i posljednji. Potiho, da nam se ne dogodi da ne uspijemo razumjeti sadašnjost zagubljeni u želji da razumijemo prošlost. S obzirom da uvodnici žele dati pokoje objašnjenje, a rado i smjernicu, ni ovaj neće biti drukčiji.

Počeci

Zamišljenu kao tiskovinu koja će izlaziti dvaput godišnje, Klepsidru je u svibnju 2007. pokrenula grupa studenata entuzijasta okupljenih u Udrugu studenata povijesti "Malleus" iz Rijeke, vođenih željom da osiguraju prostor za objavljivanje dobrih radova mladih povjesničara. Ideja je bila da projekt zaživi i prenese se na nove generacije koje bi se na jednak način motivirale i potvrđivale kroz objavljivanje u vlastitom časopisu. Tu je i velik angažman studenata lektora i prevoditelja, kao i vrsnih recenzenata, naših profesora dr. sc. Miroslava Bertoše i dr. sc. Slavena Bertoše. Studeni je 2008. i zadovoljni smo što je časopis uspio preživjeti jednu veliku visokoškolsku obrazovnu reformu i niz malih priča.

Mijene

Kada je prva generacija klepsidraša odlučila prepustiti uređivanje časopisa nama mlađim kolegama, iskustvo je bilo dvojako i izazovno – s jedne strane više nego respektabilna ostavština prvih dvaju brojeva, o kojima se sa svih strana čulo pohvale, i s druge strane neizvjesna budućnost, jer smo ubrzo uvidjeli da časopis nije uspio kod mlađih zaživjeti kao "njihova priča". Čini se da smo mi zadnji ne-bolonjci još uvijek imali dovoljno vremena i volje baviti se časopisom i u isto vrijeme neometano izvršavati ili neizvršavati svoje fakultetske i druge obaveze, što je u bolonjskoj situaciji postalo nešto teže. Tako, iako naviknuti na «štancanje» seminarskih radova, priloge za časopis malo se tko osjetio pozvanim poslati, bilo zato što s prilozima nisu bili zadovoljni, bilo zato što u gužvi nije bilo mjesta za dodatne angažmane, bilo iz nekog trećeg razloga. U svakom slučaju, s Klepsidrom je zapelo. Ono što je trebao biti treći broj u lipnju, pretvorilo se u dvobroj u studenome, a što će dalje biti, u sigurnoj ću povjesničarskoj maniri reći - pokazat će vrijeme.

Apel

Voljela bih da smjernice koje sam najavila prizovu i optimizam po pitanju studentskog izdavaštva općenito, ne samo Klepsidre. Naime, nijedan studentski časopis ne može i ne treba pobjeći iz svoje studentske situacije. Pa tako, ukoliko za potrebe naših kolegija pišemo seminare u koje smo voljni ubrizgati dozu truda i inventivnosti, tada postojanje časopisa u kojemu bismo ih objavljivali može biti samo uspjeh, i to zajednički uspjeh fakulteta u okviru čijih kolegija radovi nastaju i studenata koji ih pišu i potom objedine u publikaciji. Ne zvuči teško. Štoviše, upravo takva vrsta interakcije Sveučilišta (putem Zaklade koja nas financira), Fakulteta (čiji smo studenti) i Udruge (u kojoj smo okupljeni)  može biti prvorazredan primjer dobrog funkcioniranja visokog školstva. Gdje se prelomilo? Odgovori su drevni i jednostavni i ne treba ih skrivati – na točkama truda, inventivnosti i međuljudskih odnosa, a aktualni je izazov ispravno smjestiti uzroke i posljedice. A uzroci počinju od svakog pojedinačnog viđenja uloge studenta, uloge profesora i uloge studentske publikacije, preko konstelacije trenutnih snaga ovdje i sada, do spomenute obrazovne reforme koja unosi svoju mjeru odgovornosti. Jedina smjernica koja je uistinu potrebna je – trgnimo se! U protivnom nisu dozvoljene lamentacije.

Dream team

Klepsidra 3/4 je pred vama. Uredništvo čine Dinko Benčić, Bojan Horvat, Vedran Krušvar i glavna urednica Daria Jadreškić, lektorice su Martina Blečić i Romina Banfić, prevoditeljice sažetaka - Marinela Rumin i Viktorija Žgela (engleski jezik), Tanja Grubišić (njemački jezik) i prevoditelj na talijanski, ujedno i jedini član starog uredništva i jedini bolonjac – Bojan Horvat. Naslovnicu je i ovoga puta dizajnirala Petra Predoević, dok su recenzenti i dalje, na naše veliko zadovoljstvo, dr. sc. Slaven Bertoša i dr. sc. Miroslav Bertoša.

3/4   

U ovome dvobroju donosimo devet radova, jedan osvrt i bibliografski prilog. Sadržaj se odlikuje raznolikošću tema, razdoblja i pristupa i to je ono što me ponajviše veseli; uspjeli smo dobiti presjek studentskih preokupacija po različitim godinama i kolegijima, a i tri su rada začetke imala na Jadranskim susretima studenata povijesti. Time postaje jasno da objavljivanje nije stvar najstarijih ili najambicioznijih, već vrednovanje uloženog truda i prezentacija postignutih znanja, a bez sumnje dobro funkcionira kao poticaj za dodatan i kvalitetan rad. Velika mi je želja da to bude prepoznato među studentima i da se njeguje i dalje!

Za kraj, željela bih se zahvaliti svima zaslužnima – članovima uredništva, lektoricama, prevoditeljicama i prevoditelju, recenzentima, dizajnerici naslovnice, Zakladi Sveučilišta u Rijeci, tiskari Studiograf i svima koji su savjetima, pažnjom, razgovorom i ustupcima pridonijeli da ova Klepsidra izađe, te dakako – autorima i autoricama, jer radovi čine časopis. 

Daria Jadreškić

U Rijeci, 8. studenoga 2008.