| 
Povodom drugoga broja Klepsidre
Kao što smo i istaknuli na promociji prvoga broja Klepsidre u svibnju ove godine, časopis studenata povijesti u Rijeci treba izlaziti dva puta godišnje. Zahvaljujući prije svega vrijednim i kvalitetnim autorima, tu smo želju i ostvarili.
O odstupanjima
U ovim smo uvodnim retcima dužni dati nekoliko objašnjenja pojedinih odstupanja od prvoga broja, koja su – nadamo se – u potpunosti učinjena radi poboljšanja Klepsidre i uklanjanja manjkavosti.
Prije svega, kako je moguće uočiti, promijenili smo tiskaru, nezadovoljni uvezom prvoga broja, na koji su nas uputili čitatelji kojima se njegov primjerak počeo raspadati u rukama nakon pukoga okretanja stranica! Nakon pokušaja nalaženja zajedničkoga jezika i uzastopnih posjeta tiskari uvidjeli smo da smo, najvjerojatnije zbog toga što smo studenti, shvaćeni kao nepouzdani i neozbiljni, a nadasve ne pretjerano bogati klijenti te smo bili prisiljeni potražiti profesionalnost na drugome mjestu. Nevjerojatno je da se u Rijeci XXI. stoljeća u jednoj relativno poznatoj tiskari može naići na takav neprofesionalizam. Ako mladi povjesničari nailaze na probleme na toj razini, teško je očekivati svijetlu budućnost povijesne znanosti. Nije naodmet zahvaliti se ovdje tiskari Studiograf, kao onoj s kojom smo uspjeli doskočiti propustima u tisku prethodnoga broja, te se nadamo da ćemo, drugačijim iskustvom povedeni, s njima nastaviti suradnju.
Drugo, a možda i mnogo važnije, jest promjena unutar samoga Uredništva. Smatrajući da studentski časopis treba prije svega osigurati kontinuitet izlaženja, držali smo potrebnim izmijeniti sastav Uredništva, ali tako da neki od starijih i dalje ostanu u njemu kako bi pridošlim "mladim snagama" ustupili sva svoja iskustva i znanje u "prijelaznu razdoblju", nakon čega će se od njih očekivati da nose iduće brojeve.
Treće je odstupanje vezano uz sadržaj Klepsidre. Iako je naime na posljednjoj stranici prvoga broja u Osnovnim naputcima za suradnike navedeno da tekst radova ne smije prelaziti dvadeset kartica, ipak smo taj naputak prekršili te se zato ispričavamo svima koje je to ograničenje spriječilo u slanju radova. Uostalom, nekvaliteta je pojedinih primljenih radova omogućila veći prostor autorima spremnima na stvaranje opsežnijega sadržaja. Zašto taj ustupak? Odgovor je vrlo jednostavan: većina radova koje smo primili prelazila je određeni okvir, a budući da su to činili samo zbog stvaralačke zrelosti, a nikako zbog zagubljenosti u nebitnome, bilo je sasvim prirodno prijeći preko takve okvirne, formalne ograde. Uza sve to, imajući u vidu održavanje kvalitete časopisa, time smo htjeli ne samo omogućiti tiskanje tih radova već i pozdraviti vrijedna studentska nastojanja u bavljenju znanošću o povijesti.
O prirodi časopisa
Iako su opsežni radovi po mnogima učinili naš časopis još "neprohodnijim" i "dosadnijim", jer je sada čitatelj, osim kvalitativnom snagom, opterećen i u kvantitativnome smislu zahtjevnim tekstovima, nije nas mnogo zabrinjavala ta činjenica. Naime nasuprot današnjoj hiperprodukciji časopisa, tekstova, knjiga itd. nastojali smo i dalje ostati vjerni smjernicama iz prvoga broja, koje ukratko mogu biti sažete u tvrdnju: kvaliteta je na prvome mjestu! Zato mnogim "kritičarima" koji su upućivali i upućuju na "dosadnost", "šturost", "neprohodnost" i slične epitete ostavljamo da sami odgovore na pitanja: jesu li zaista zainteresirani za znanost o povijesti, zanima li ih znanstveni i opći društveni progres, preferiraju li lijep omot ili cijene sadržaj te naposljetku koliko im je stalo do samoga znanja? Teško nam je zamisliti da primjerice mladi molekularni biolozi traže da rezultati istraživanja o strukturi DNA imaju manje teksta jer je to dosadno i naporno. Apsurdno je što povjesničari traže manje teksta kada je on njima još svojstveniji nego molekularnim biolozima. I naposljetku sama povijest nije uvijek zanimljiva, ali to ne znači da je manje vrijedna ili manje korisna za istraživanje.
Zbog spremnosti na samokritiku, ali i kronike radi, treba navesti još jednu primjedbu koja se zapravo nadovezuje na prethodne. Neki su primijetili da ovo uopće nije "studentski časopis", tj. da on ne odražava studente, već da se tu traži mnogo više, čime on postaje časopis "za elitu". Ponovno je odgovor vrlo jednostavan. Prvo, nismo ni namjeravali ponuditi ogledalo studenata, jer bi tada sramotno bilo uopće tiskati nešto takvo, makar zbog onih silnih posječenih stabala potrebnih za papir. Drugo, naravno da se traži više, da se traži "elita" u znanstvenome istraživanju i da je časopis zapravo strogo znanstveno orijentiran – on mora, a da bi zadržao svoj prvotni smisao, predstavljati prostor koji će omogućiti studentima da se okušavaju u svojim znanstvenim početcima. One koji time nisu zadovoljni naprosto upućujemo na silan broj drugih časopisa (a mnogi su i tobože respektabilni!) čije Uredništvo ne samo da nije toliko zahtjevno već se iz naše perspektive pitamo radi li ono uopće svoj posao u samoj povijesnoj struci ili služi pokrivanju poznanika i vlastitih simpatizera. Mi takvi nismo i ne želimo biti!
O suradnji i odnosu prema časopisu
Od prošloga se broja u našoj okolini akademskoga života vrlo malo toga izmijenilo, napose u kvalitativnome smislu. Suradnje na koju smo apelirali u prošloj uvodnoj riječi nije bilo u očekivanoj mjeri. Najviše nas brine što nismo dobili ikakvu povratnu informaciju, poslanu riječ ikakve sadržajne kritike primjerice na našu službenu adresu elektroničke pošte... Aktivan rad sa studentima, preporuke urednicima o potencijalnim autorima (tj. potencijalnim znanstvenicima) – ponekad se čine pukim utopijskim htijenjem. To nimalo ne čudi ako se svemu pridoda činjenica da kvalitetnija i dinamičnija komunikacija još i sad – na početku XXI. stoljeća – svoju najveću prepreku ima u nepoznavanju i nekorištenju blagodati računalne tehnologije.
Negdje u svjetlu silnih promocija časopisa, knjiga ili pak projekata gubi se sadržaj aktivnosti istraživanja. Ono što bismo mi voljeli čuti aktivna je rasprava i komentiranje tvrdnji koje su autori izrekli u svojim radovima. Ne zanima nas tko piše, već što se piše. Zato i postoji službena adresa elektroničke pošte časopisa na koju se uvijek možete javiti s komentarima, idejama, sugestijama. Također, članovi su Udruge studenata povijesti "Malleus" najčešće dostupni u studentskim prostorijama u tjednome terminu te je to mjesto na kojemu se trebaju stvarati novi brojevi časopisa. Željeli bismo da je nas časopis tema okrugloga stola o npr. društvenome položaju i mentalitetu žena u srednjovjekovnoj Rijeci, a ne samo životopisa autora i urednika.
Stoga je sasvim prirodan slijed događanja to što je najbolja, najučinkovitija i najaktivnija suradnja ostvarena upravo s našim recenzentima, koji su prava rijetkost u pogledu računalne naobrazbe i kulture civilizirane kritike u svijetu bliskih nam znanstvenika o povijesti. Pitamo se samo: je li moguće da je povijest progutala svoje znanstvenike?
Kako bilo, najvažnije je da mladi potencijali nalaze dobre suradnike te, držeći korak sa sadašnjim, streme prema budućemu, a na temelju boljega upoznavanja prošloga vremena.
O zapaženosti naše kvalitete
Treba ipak izdvojiti nekoliko povratnih informacija koje su nam bile važan psihološki poticaj u našim nastojanjima. Osim mnogih neslužbenih pohvala i (spomenutih) kritika studenata riječi zahvale i pohvale našim nastojanjima uputile su i neke lokalne knjižnice (Opatija, Kastav, Lovran, Čavle), u čijim je Zavičajnim zbirkama Klepsidra dobila svoje zasluženo mjesto. Riječ podrške poslao nam je i veleposlanik Republike Hrvatske u Švedskoj Mladen Ibler, što smatramo jako lijepom gestom te mu zato i zahvaljujemo.
Iako bi nam najviše vrijedile kritike iz "uže struke", imamo na umu kako je ipak za nama tek prvi broj i kako je tek nedavno njegova distribucija po knjižnicama u Hrvatskoj završena, pa se nadamo da ćemo uskoro imati mnogo više korisnih povratnih informacija.
O distribuciji Klepsidre
Treba napomenuti kojim smo sve institucijama poslali/ustupili prvi broj Klepsidre. To su Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu sa svim ograncima (u Splitu, Rijeci, Puli, Osijeku, Mostaru, Zadru i Dubrovniku), Gradska knjižnica u Rijeci i Puli, knjižnice Filozofskih fakulteta, odnosno knjižnice pojedinih Odsjeka/Odjela za povijest (u Rijeci, Puli, Zagrebu, Osijeku, Zadru, Splitu), Odsjeci/Odjeli za povijest (u Rijeci, Puli, Zagrebu, Osijeku, Zadru, Splitu), Zavičajne zbirke lokalnih knjižnica (Opatija, Kastav, Lovran, Čavle), Državni arhiv u Rijeci i Zagrebu, Ogranak HAZU a u Rijeci, Zaklada Sveučilišta u Rijeci, Dekanat Filozofskoga fakulteta u Rijeci te udruge studenata povijesti (u Zagrebu, Puli i Zadru).
O sadržaju
Vrlo se lako može uočiti nekoliko obilježja ovoga broja. Većina radova problematizira i obrađuje teme iz hrvatske, odnosno lokalne povijesti. Prostor tzv. Zapadne Hrvatske shvaćen kao Istra, Hrvatsko primorje, Gorski kotar i Lika životni je prostor većine studenata na Odsjeku za povijest Filozofskoga fakulteta u Rijeci, stoga je sasvim prirodno što se zanimaju za povijest vlastite životne okoline. Osim usredotočenosti na hrvatsku, odnosno lokalnu povijest uočljiva je i usmjerenost prema povijesti XX. stoljeća. Uzrok tomu vjerojatno leži i u sadržaju radova u prvome broju u kojima su prvenstveno obrađene teme srednjovjekovne svjetske povijesti. Na taj su način apetiti autora za istraživanjem "cjelokupne povijesti" došli do izražaja. Osim toga autori ne rade dogmatsku razliku između "tradicionalne" i "suvremene" historiografije, što znači da im je motiv pri obradi tema poglavito obraditi ih što bolje, a ne tek slijepo slijediti određeni model. Novina je u časopisu i pokušaj problematiziranja "metahistorijskih" tema, kojima se propitkuju sami temelji povijesne znanosti. Želja nam je da radovi takve vrste postanu konstanta Klepsidre.
Autori su obradi tema pristupili vrlo studiozno, no najvažnije je da su se mladi povjesničari angažirali u istraživanju izvorne arhivske građe. Ona naime čini temelj brojnih radova ovoga broja Klepsidre. Osim korištenja arhivske građe temelj je rada povjesničara istraživanje i dosadašnje obrađenosti pojedine teme. Za zadovoljenje smo takve potrebe i u ovome broju pripremili bibliografiju radova objavljenih u veliku broju lokalnih publikacija.
Mogući su smjerovi kretanja sadržaja radova budućih autora Klepsidre mnogobrojni jer to omogućava struktura suvremene povijesne znanosti. Koncepcije se kreću od ideja četiriju generacija škole Annales, preko nove kulturne historije, pa sve do feminističke historiografije, ekohistorije, oralne historije itd. Na autorima je da detaljno prouče te ideje te ih pokušaju primijeniti na istraživanje hrvatske povijesti. Uostalom, nitko nas ne ograničava u stvaranju vlastitih koncepcija bez njihova preuzimanja od francuske i američke historiografije.
Naposljetku možemo samo uputiti čitatelja na aktivno čitanje radova priloženih u časopisu i nadati se konstruktivnim povratnim informacijama. A nadamo se i proljeću…
U Rijeci 25. listopada 2007. Uredništvo
